Poremećaji izgovora odnose se na odstupanja u izgovoru glasova. Manifestiraju se kao artikulacijski poremećaji, fonološki poremećaji ili kao dječja govorna apraksija.

Odnose se na poremećeni ritam i/ili tempo govora, a najčešći su mucanje i brzopletost. Kod mucanja, tečnost govora narušena je ponavljanjima, blokadama, umetanjima i produžavanjima. Kod brzopletosti javlja se veća ili neujednačena brzina govora, atipične pauze, smanjena svjesnost o netečnom govoru, stapanje glasova ili izostavljanje slogova te sadržajno konfuzan govor.

Poremećaji glasa obilježeni su atipičnom proizvodnjom i/ili odsustvom kvalitete glasa, glasnoće, visine, rezonancije i/ili trajanja koje je neprikladno za dob ili spol pojedinca. Poremećaji rezonancije nastaju uslijed velofaringealne insuficijencije, rascjepa nepca, oronazalne fistule i sl.

Uključuju poremećaje planiranja i izvođenja govora. Najčešći su dizartrija, primjerice kod osoba s cerebralnom paralizom, te stečena,govorna dispraksija.

Jezični poremećaji mogu biti razvojni i stečeni. Razvojni se javljaju u razdoblju usvajanja jezika (npr. kašnjenje u jezičnome razvoju, razvojni jezični poremećaj), a stečeni nastaju nakon što je usvojena baza materinskog jezika, odnosno nakon 3. godine života (npr. afazija).

O specifičnim poremećajima učenja govorimo kada postoji nesrazmjer između djetetovih mogućnosti i školskog postignuća, bez da pritom postoje intelektualne teškoće, oštećenje sluha ili vida i sl. Primarno se odnose na poremećaje čitanja (disleksija), pisanja (disgrafija) i matematičkih sposobnosti (diskalkulija).

Obuhvaćaju poremećaje kognitivno-komunikacijskih sposobnosti nastale uslijed traumatskih oštećenja mozga ili neurodegenerativnih bolesti (npr. demencije).

Disfagija je poremećaj gutanja, često udružen s teškoćama hranjenja. S obzirom na mehanizam nastanka razlikujemo disfagiju uslijed strukturalnih promjena (tumori glave i vrata, ozljede, gastroenterološka etiologija i sl.) te neurogenu disfagiju. Disfagija utječe na oralnu, faringealnu i/ili ezofagealnu fazu gutanja.

Oštećenje sluha prema stupnju obuhvaća nagluhost (26-93 dB) i gluhoću (iznad 93 dB). S obzirom na vrijeme nastanka, razlikujemo prirođena i stečena oštećenja sluha. Ovisno o stupnju i vremenu nastanka, oštećenje sluha otežava ili onemogućava spontano usvajanja jezika i govora slušanjem.

Socijalni ili pragmatički komunikacijski poremećaj obilježen je teškoćama u upotrebi verbalne i neverbalne komunikacije za socijalne svrhe, otežanom prilagođavanju komunikacijskome kontekstu, teškoćama u slijeđenju konverzacijskih pravila, kao i teškoćama u razumijevanju implicitnog i apstraktnog značenja.

Poremećaj iz spektra autizma obilježen je odstupanjima u socijalnoj komunikaciji i interakciji, uz postojanje ograničenih, stereotipnih, repetitivnih ponašanja, interesa i aktivnosti.

Odnosi se na poremećaj procesiranja slušnih informacija kod osoba urednoga sluha. Može se očitovati kao otežano razumijevanje govora u akustički nepovoljnim situacijama, otežano binauralno slušanje, teškoće slušne integracije, teškoće slušnog dekodiranja itd.